![]() |
| Nikola Jovanović |
Kada sam počeo sa traženjem prakse, ni na kraj pameti mi nije bilo da bih mogao da odem na Kipar, jer definitivno nije bio u mojih top 10 destinacija. A još manje sam mogao da pretpostavim da ću otići u Tursku Republiku Severni Kipar. Ali, nijednog trena se nisam pokajao...
Krenimo od početka. Projekat na kom sam radio bio je „Promoting Abroad Project“ koga smo svi od milošte zvali PAP. Projekat je rezultat saradnje AIESEC-a na TRNC (Turkish Republic of Northern Cyprus) i univerziteta Eastern Meditteranean, za koji imamo ne jednu, već dve skraćenice – tursku DAU (Dogu Akdeniz Universitesi) i englesku EMU. Počelo je sa skraćenicama, ali smo ih lako usvojili i još lakše koristili, s obzirom da su svi žitelji Famaguste (ime grada u kom smo bili) ili Gazimaguše (tursko ime grada u kom smo bili) upoznati sa svim tim skraćenicama. Kao što se da primetiti, svako mesto tamo ima tursko i zvanično ime. Sam univerzitet ima ogroman kampus, sa trinaest fakulteta, i oko petnaest hiljada studenata iz 68 zemalja. Impozantno, zar ne? Čisto da biste imali uvid, EMU je rangiran među 10% najboljih univerziteta na svetu. Naš posao tamo je bio da se upoznamo sa univerzitetom, sa tim šta on nudi, kakvi su profesori, da se upoznamo sa TRNC i predstavimo svoju zemlju na najbolji način.
Prvi deo našeg posla smo obavljali u kampusu posećujući fakultete, predavanja, seminare, dok je drugi i mnogo zanimljiviji deo čekao van kampusa. Sam univerzitet poseduje svoju privatnu plažu i klub na plaži i na tom mestu se odražalo nekoliko kulturnih manifestacija, predstavljanja zemalja i slično. Pored toga u cilju upoznavanja sa samom republikom TRNC imali smo jednodnevne ekskurzije do drugih gradova na severnom Kipru, i istorijskih mesta. Ceo severni Kipar ima dosta tvrđava i zamkova koji datiraju još iz srednjeg veka, tako da smo se više nego dobro upoznali sa kulturnim nasleđem ove zemlje. Pored toga, imali smo čast da nas lično prime gradonačelnik Nikozije (na turskom - Lefkoša), premijer i predsednik TRNC. Da mi je neko rekao da ću upoznati najvažnije ličnosti jedne zemlje dok sam na praksi, ne bih mu verovao. A sve to u cilju projekta, kako bismo se upoznali sa političkom situacijom na Kipru, sa onim šta oni žele da urade i u kom pravcu žele da idu kako bi unapredili svoju zemlju.
Ali, i pored odličnih uslova na univerzitetu, i pored predsednika, i svega ostalog, najveći i najbolji utisak na mene su ostavili ostali volonteri. Bilo nas je stodeset, iz 26 zemalja. To su ljudi sa kojima sam provodio svaki dan, po ceo dan, upoznao njihove kuture, običaje, načine života. Do skoro daleki Pakistan mi više nije ni malo dalek zahvaljujući neverovatnim i izuzetnim ljudima koje sam upoznao otuda, super zabavni ljudi iz Magreb United-a (Egipat, Tunis, Maroko, Alžir) sa kojima sam upoznao islamsku religiju mnogo bolje, uvek temperamentni Italijani, radoznali Kazahstanci, superkul slovenski narodi, uvek tradicionalni i učtivi Kinezi, za provod uvek raspoloženi Brazilci... Da ne nabrajam dalje, mogao bih za svakog od njih da kažem ponešto. To su ljudi koji su mi ulepšali i promenili život, i koji će mi zauvek ostati u srcu. To su ljudi pored kojih sam naučio mnogo toga, unapredio sebe, i definitivno obogatio svoj život. Ne mogu reći da je praksa bila iskustvo koje mi je promenilo život, ali je definitivno bila iskustvo koje je podiglo moj život na jedan mnogo viši nivo.
Nije valjda da još razmišljate? Pakujte kofere, i pravac negde... Nije bitno gde ste, već s kim ste, verujte mi. A na praksi ćete, kao i ja, upoznati ljude koji će vam promeniti život. Uživajte!!!


Нема коментара:
Постави коментар