четвртак, 20. октобар 2011.

Ne dozvolite da vam se život desi, živite ga!


Dijana Aleksić

Moje ime je Dijana Aleksić, imam 23 godina i apsolvent sam Ekonomskog fakulteta u Nišu.

Trenutak kada sam odlučila da dođem na prezentaciju AIESEC-a bio je, shodno mom karakteru, potpuno spontan.  Već umorni, sa pola dana slušanja predavanja na fakultetu, prepuni energije i prilično zainteresovani za dobru zabavu, moja dva prijatelja i ja spustili smo se do sale koja je bila prepuna ljudi. Pogađate u pitanju je bila, „Upoznaj AIESEC“  prezentacija. 
Ono što me je na prvu loptu privuklo bilo je stotinak ljudi različitih profila jer je oko mene u tom trenutku bilo studenata elektronike, mašinstva, anglistike i sl... Zatim su usledili filmovi, intervjui i u jednom momentu, nakon mesec dana, prvi tim!

Imala sam 19. godina kada sam prvi put došla u situaciju da budem u timu koji su činili ljudi iz različitih svera, različitih interesovanja, mišljenja, ideja, koji se bore za svoje mesto i ideju u timu a sa druge strane zajedničkim naporom se trude da postignu jedan- timski cilj. U mom slučaju, da na jedan događaj dovedu 20 firmi, 2000 posetilaca, 10 medijskih kuća itd.. Te godine proglašena sam za najboljeg člana tima. Zvuči lepo ali i odgovorno. Nisam želela puno da čekam, više sam se trudila da se posavetujem, pitam, saznam, ne donosim ishitrene zaključke i tako sam postala odgovorna za čitavu jednu oblast u lokalnoj kancelariji.  U jednom momentu pisala sam svoj godišnji izveštaj skupštini gde sam trebala da opravdam 150 medijskih pojavljivanja, preko 1000 posetilaca AIESEC događajima, 50ak odobrenih promo materijala i sl... Mislite li da je malo ? J

Kako je AIESEC globalna organizacija, AIESEC u Nišu je deo tog velikog sistema. U pitanju je najveća studentska organizacija na svetu, prilično uređena sa unapred poznatim procesima i događajima koji vas čekaju. Činjenica da imate petogodišnji, akcioni-godišnji plan više su nego  korisne stvari za vaš lični i profesionalni razvoj. Tako nešto možete raditi u firmi tek sa 27+ godina i to pod uslovom da se u startu nađete na nekim menadžerskim pozicijama- a to je danas jako teško!  

Prestala sam da brojim konferencije kojima sam prisustvovala i organizovala direktno ili indirektno, jako ih je puno. O ljudima da i ne govorim.  Ponosna sam što sam upoznala ljude koje želim i znam da će biti još dugo u mom životu privatno ili poslovno.

Iskustvo u AIESECu mi je donelo  pozive na prave poslovne intervjue i konferencije o kojima sam samo mogla da sanjam, šansu da radim na pravom, velikom, globalnom projektu TEDxNiš 2011. www.tedxnis.com  koji je generator inovacija, promena i napredka u društvu, priliku da realizujem svoje ideje, govorim sa velikanima iz okruženja i šire, naučim od svakoga po nešto, spoznam koje su mi prednosti i slabosti i kako da ih pretvorim u jake strane. 

Na pola puta sam, ali vidim jasno putokaze tako da najiskrenije preporučujem AIESEC iskustvo svim studentima!

Imate priliku da studirate par godina i da na kraju studija u svom CV-ju napišete „Diplomirani ... i velika TAČKA“ a takođe i izborr da pored „Diplomirani. . .“ ceo dan razmišljate kako da skratite aktivnosti i prilagodite ih novom, željenom poslu za koji konkurišete!

Ovo je delić iskustva o kome bih mogla da vam pričam danima J ali videćemo se već  na intervjuima. Do tada popunjavajte aplikacije i vidimo se 20. okotbra na „ Upoznaj AIESEC“  prezentaciji.



e- mail: dijana.aleksic@tedxnis.com
mob. : +38165.52.33.457
Twitter : diksicom 

недеља, 16. октобар 2011.

Upoznajte ljude koji će vam promeniti život

Nikola Jovanović
Kada sam počeo sa traženjem prakse, ni na kraj pameti mi nije bilo da bih mogao da odem na Kipar, jer definitivno nije bio u mojih top 10 destinacija. A još manje sam mogao da pretpostavim da ću otići u Tursku Republiku Severni Kipar. Ali, nijednog trena se nisam pokajao...

Krenimo od početka. Projekat na kom sam radio bio je „Promoting Abroad Project“ koga smo svi od milošte zvali PAP. Projekat je rezultat saradnje AIESEC-a na TRNC (Turkish Republic of Northern Cyprus) i univerziteta Eastern Meditteranean, za koji imamo ne jednu, već dve skraćenice – tursku DAU (Dogu Akdeniz Universitesi) i englesku EMU. Počelo je sa skraćenicama, ali smo ih lako usvojili i još lakše koristili, s obzirom da su svi žitelji Famaguste (ime grada u kom smo bili) ili Gazimaguše (tursko ime grada u kom smo bili) upoznati sa svim tim skraćenicama. Kao što se da primetiti, svako mesto tamo ima tursko i zvanično ime. Sam univerzitet ima ogroman kampus, sa trinaest fakulteta, i oko petnaest hiljada studenata iz 68 zemalja. Impozantno, zar ne? Čisto da biste imali uvid, EMU je rangiran među 10% najboljih univerziteta na svetu. Naš posao tamo je bio da se upoznamo sa univerzitetom, sa tim šta on nudi, kakvi su profesori, da se upoznamo sa TRNC i predstavimo svoju zemlju na najbolji način.

Prvi deo našeg posla smo obavljali u kampusu posećujući fakultete, predavanja, seminare, dok je drugi i mnogo zanimljiviji deo čekao van kampusa. Sam univerzitet poseduje svoju privatnu plažu i klub na plaži i na tom mestu se odražalo nekoliko kulturnih manifestacija, predstavljanja zemalja i slično. Pored toga u cilju upoznavanja sa samom republikom TRNC imali smo jednodnevne ekskurzije do drugih gradova na severnom Kipru, i istorijskih mesta. Ceo severni Kipar ima dosta tvrđava i zamkova koji datiraju još iz srednjeg veka, tako da smo se više nego dobro upoznali sa kulturnim nasleđem ove zemlje. Pored toga, imali smo čast da nas lično prime gradonačelnik Nikozije (na turskom - Lefkoša), premijer i predsednik TRNC. Da mi je neko rekao da ću upoznati najvažnije ličnosti jedne zemlje dok sam na praksi, ne bih mu verovao. A sve to u cilju projekta, kako bismo se upoznali sa političkom situacijom na Kipru, sa onim šta oni žele da urade i u kom pravcu žele da idu kako bi unapredili svoju zemlju.

Ali, i pored odličnih uslova na univerzitetu, i pored predsednika, i svega ostalog, najveći i najbolji utisak na mene su ostavili ostali volonteri. Bilo nas je stodeset, iz 26 zemalja. To su ljudi sa kojima sam provodio svaki dan, po ceo dan, upoznao njihove kuture, običaje, načine života. Do skoro daleki Pakistan mi više nije ni malo dalek zahvaljujući neverovatnim i izuzetnim ljudima koje sam upoznao otuda, super zabavni ljudi iz Magreb United-a (Egipat, Tunis, Maroko, Alžir) sa kojima sam upoznao islamsku religiju mnogo bolje, uvek temperamentni Italijani, radoznali Kazahstanci, superkul slovenski narodi, uvek tradicionalni i učtivi Kinezi, za provod uvek raspoloženi Brazilci... Da ne nabrajam dalje, mogao bih za svakog od njih  da kažem ponešto. To su ljudi koji su mi ulepšali i promenili život, i koji će mi zauvek ostati u srcu. To su ljudi pored kojih sam naučio mnogo toga, unapredio sebe, i definitivno obogatio svoj život. Ne mogu reći da je praksa bila iskustvo koje mi je promenilo život, ali je definitivno bila iskustvo koje je podiglo moj život na jedan mnogo viši nivo.

Nije valjda da još razmišljate? Pakujte kofere, i pravac negde... Nije bitno gde ste, već s kim ste, verujte mi. A na praksi ćete, kao i ja, upoznati ljude koji će vam promeniti život. Uživajte!!!

недеља, 9. октобар 2011.

AIESEC mi je omogućio da upoznam sebe


Dijana Nikolić

Sigurna sam da ste se svi zapitali, barem stotinu puta, kakav će vaš život biti u budućnosti, čime biste voleli da se bavite, gde da živite, sa kakvim ljudima da se družite, koju pesmu na veselju da naručite J. Sigurna sam, jer u ovom periodu, kada studiramo, razvijamo se, postajemo ljudi, upravo sada, najviše upoznajemo sebe. AIESEC mi je omogućio upravo to - da upoznam sebe. U potpunosti.

Oktobra 2008. godine, kada sam upisala fakultet i tek počela da spoznajem čari studentskog života, postala sam član AIESEC-a. Svoje iskustvo započela sam kao PR na projektu „Buđenje tolerancije“. U potpunosti zbunjena i nesvesna koliko mogu da naučim, polako sam počela sa radom. Organizovanje vremena mi je bio najveći izazov, a na moje iznenađenje, brzo je savladan. Rad sa nepoznatim ljudima, polako nas je pretvorio u tim, koji je imao jedan zajednički cilj. Realizacija projekta, koja je podrazumevala radionice namenjene srednjoškolcima na temu tolerancije i nenasilne komunikacije, a kojima su prethodile brojne aktivnosti, za nas je predstavljala radost. A da tada nismo ni bili svesni da nam je sam projekat doneo mnogo više – iskustvo.
Tim na projektu "Buđenje tolerancije"

Nakon toga, aplicirala sam za poziciju PR-a AIESEC-a u Nišu. Kada sam izabrana, mojoj sreći nije bilo kraja, jer i sami znate kako je lep osećaj kada vam neko poveri odgovornost za određenu stvar, jer veruje da vi to možete. Godinu dana, koliko je trajao mandat, imala sam priliku da usavršim svoj javni nastup, prezentacijske i komunikacione veštine brojnim gostovanjima u lokalnim medijima i javnim prezentovanjem aktivnosti AIESEC-a na raznim svečanositma. Rad pod pritiskom je delovao pozitivno na mene, shvatila sam da mogu još više da doprinesem uspehu AIESEC-a, da mogu još više da naučim i budem ispunjena. I verujte mi, bila sam. Podrška u timu koju sam dobijala mi je mnogo značila. Ljudi sa kojima sam radila su sada moji prijatelji.
Komunikacioni tim 2010/2011.

Sledećih godinu dana, bila sam član izvršnog odbora, kao potpredsednik za komunikacije. Moja obaveza, kao i obaveza ostalih članova izvršnog odbora, bila je donošenje odluka vezanih za rad lokalne kancelarije AIESEC-a u Nišu, pravljenje godišnjih planova, revidiranja planova, vođenje komunikacionog tima, odgovornost za razvoj članova svog tima, držanje edukacija, osmišljavanje različitih kampanja, prijem novih članova, konferencije, seminari.... mnoštvo stvari koje, verujte mi, ovde ne bi stale. Sve to, svakoga dana mene je menjalo. Sve to, mi je pomoglo da shvatim šta želim da budem kad „porastem“ J, da shvatim kakva sam kada sam nervozna, kada sam srećna, šta treba da promenim kod sebe, na čemu treba da radim... Upoznala sam sebe. A upoznala sam i sedam potpuno različitih osoba, i to verujte, vrlo dobro J. Sa njima delila lepe i manje lepe trenutke, zajedno sa njima sam se trudila da ostvarimo zacrtane ciljeve, borili se i verovali u ono što radimo, u ono u šta verujemo. A to je za mene, ono najvrednije što sam u AIESEC-u dobila.
Izvršni odbor 2010/2011.

Kažu da je tajna uspeha u životu da čovek bude spreman da iskoristi priliku kada se ukaže. Ta tajna postaje polako moja tajna uspeha, a verujem da bi mogla biti i vaša J.

AIESEC Week - nedelja liderstva i usavršavanja


Miljana Đorđević
Menadžer za odnose sa javnošću AIESEC week

Studentska organizacija AIESEC mladim ljudima otvara vrata mogućnosti  i iskustva. Od 10. do 16. oktobra, AIESEC će širom otvoriti vrata za studente koji žele da nauče nešto novo i usavrše svoje veštine. U AIESEC nedelji studenti imaju priliku da prisustvuju radionicama, osete različitost, ponašaju se održivo i zabave se pomažući drugima.
Biti lider pozitivnih promena i uticati na svoju okolinu je cilj mnogih mladih ljudi. Ovladavanje poslovnim veštinama i usklađivanje obaveza predstavljaju jedan od problema naročito onima koji se susreću sa puno obaveza, a isto je i sa donošenjem odluka. S obzirom na važnost ovih tema, od 12h u Američkom kutku biće organizovane radionice:

-          10. oktobar radionica ''Kako postati lider?''
-          12. oktobar radionica o donošenju odluka
-          14. radionica o organizovanju vremena

Za radionice se mogu prijaviti svi zainteresovani studenti popunjavanjem aplikacije na sajtu www.nis.aiesec.org.rs. gde se mogu naći i dodatne informacije o projektu.

U sklopu projekta Eko-logično, a u AIESEC nedelji, 13. oktobra organizuje se akcija oslikavanja platnenih eko-torbi na Trgu Kralja Milana od 11h, kako bi se skrenula pažnja na održivi razvoj i zaštitu životne sredune. U akciji će učestvovati učenici osnovnih škola zajedno sa studentima.

Svake godine strani volonteri posete našu zemlju kako bi stekli novo iskustvo, upoznali našu i predstavili nam svoju kulturu i običaje. Nekoliko stranih volontera učestvovaće na ''Sajmu internacionalizma'' 15. oktobra od 11h na Trgu Kralja Milana, koji se organizuje u okviru AIESEC Week-a.

17. oktobra organizujemo humanitarnu svirku u klubu Vavilon. Na ovoj svirci nastupiće beogradski bend Makao, a sav prihod od ulaznica biće doniran akciji „Bitka za bebe“.

Znanje, iskustvo, kreativnost, različitost i odgovornost, obeležiće nedelju od 10. do 16. oktobra. Niz aktivnosti se organizuju u AIESEC nedelji, nedelji liderstva i usavršavanja s ciljem da mladi spoznaju kako da iskoriste svoje liderske sposobnosti kako bi pozitivno uticali na okruženje. 

уторак, 4. октобар 2011.

Iskustvo u AIESEC-U


Ana Brzaković

Kada su me pitali da napišem blog post o svom AIESEC iskustvu, nekoliko dana sam razmišljala o tome šta bi sve trebalo da sadrži ovaj tekst. Ono što ja radim u ovoj organizaciji ukratko bilo bi – radim i uživam, jer volim ono što radim i volim okruženje u kojem radim. Ali, hajde da budem malo konkretnija.

Postala sam član AIESEC-a u Nišu oktobra 2009-te, kada sam i upisala fakultet. S obzirom na to da sam bila aktivna u nevladinim organizacijama, nisam smatrala ovu preterano drugačiju od ostalih. Međutim, pogrešila sam. Kako sam se više uključivala u rad, počela sam da shvatam po čemu je AIESEC jedinstven.
Bila sam vođa projekta „Tolerancija – put ka boljoj budućnosti“ od decembra 2009. do aprila 2010. Vodila sam tim od 13 ljudi, od kojih su dva člana bila praktikanti – Kostas iz Grčke i Irina iz Rusije. Tokom dve nedelje, 200 srednjoškolaca iz 20 srednjih škola u Nišu prošlo je kroz dve interaktivne radionice na temu tolerancije, nenasilne komunikacije, poštovanje različitosti, diskriminacije... Ceo tim je dobio pohvale i delegati su zaista bili oduševljeni projektom. A ja? Pa, prvo – upoznala sam fantastične ljude i stekla mnogo novih prijatelja, naučila da vodim tim, da se nosim sa izazovima koji naiđu i uspešno ih rešavam, da pišem projekat i izveštaje, pratim planove, budem odgovornija, vrednija i uživam tokom rada.
"Train the trainers"
Takođe sam naučila da AIESEC funkcioniše, kao i mnoge stvari u životu, po principu – što više daš i sebe uložiš, to ćeš više i da dobiješ.
Maja 2010-te, odlučila sam da dam još više, da preuzmem još veću odgovornost, tako da sam od tad pa do maja 2011-te, bila potpredsednik za razvoj članova u izvršnom odboru AIESEC-a u Nišu. To je definitivno bila godina u mom životu kada sam imala najviše obaveza. Sastanci – tima, cele lokalne kancelarije, nacionalni, funkcionalni... Edukacije, planovi, izveštavanje, revizija planova, prijem novih članova, kapmanje, seminari, konfenrecije... Ta godina je bila veoma intenzivna i u trenucima haotična, ali je ujedno bila i godina kada sam najviše grešila i najviše naučila – o HR funkciji koju sam obavljala, o radu sa ljudima, o samoj organizaciji, o odogovornosti i što je najvažnije – o sebi. Promenila sam neke svoje navike, ulagala u druge ljude, a ujedno i u sebe, upoznala još fantastičnih ljudi koji su mi prirasli k srcu i pokazali se kao pravi prijatelji.
Izvršni odbor AIESEC Niš 2010-11
Tokom ove dve godine bila sam delegat na 4 nacionalne konferencije AIESEC-a Srbije i na internacionalnom „Train the trainers“ seminaru u Minhenu, prisustvovala sam fantastičnim žurkama, druženjima, maskembalima, kao i  mnogim lokalnim i nacionalnim seminarima i sastancima.
Trenutno nemam aktivnu funkciju, ali sam i dalje uključena u rad lokalne kancelarije i verovatno ću se prijaviti da radim još nešto, jer znam da AIESEC može još mnogo toga da mi pruži.
Napisala sam toliko toga, a imam osećaj da nisam uspela u potpunosti da opišem svoje iskustvo i sve ono što sam stekla. To verovatno i nije moguće, jer i Koeljo je rekao da ništa ne može da zameni iskustvo, tako da kada se uključite, razumećete.
„Kaži mi, zaboraviću. Pokaži mi i možda ću zapamtiti. Uključi me, i razumeću.“ – Konfučije.



Tel.: 060/ 66 00 492
E-mail: ana.brzakovic@gmail.com